Djelo „Tišina u pokretu” istražuje odnos između kretanja, mirovanja i unutarnjeg stanja kroz ekspresivan prikaz konja uklopljenog u gotovo apstraktan prostor.
Dinamični potezi kista, naglašena tekstura i ispreplitanje hladnih plavih i tirkiznih tonova s ružičastim i crvenim naglascima stvaraju vizualnu napetost između snage i ranjivosti.
Granice figure i njezine okoline postupno se gube, ostavljajući dojam da se pokret nastavlja čak i u trenutku prividne nepomičnosti.
Tišina u ovom djelu nije odsutnost pokreta, već trenutak u kojem pokret postaje unutarnje iskustvo.
